SASTOJCI
Podloga
– 250g McVitie’s Digestive keksa
– 125g maslaca sobne temperature
Sirni fil
– 750g mliječnog namaza*
– 3 manja jaja*
– 150g milerama*
– 1 žlica gustina
– 2 vrećice vanilin šećera
– 175g šećera
– 2 žlice soka od limuna
Premaz
– 200-250g milerama
– 1 žlica šećera u prahu
– 2 žlice soka od limuna
– 50ml slatkog vrhnja
– 1 vrećica vanilin šećera
PRIRPEMA
Podloga
Kekse samljeti i rukama miješati s maslacem dok se ne dobije više-manje homogena smjesa. Smjesu pritisnuti uz dno kalupa promjera 26cm i ostaviti u frižideru da se stisne dok pripremate kremu.
Sirni fil
Sirni namaz izmiksati sa svim sastojcima osim s jajima. Na kraju dodavati jedno po jedno jaje i sve sjediniti. Smjesu izliti u kalup s podlogom. Kalup obaviti folijom s vanjske i donje strane (moj propušta pa da voda ne ulazi) i staviti ga u veći pleh, te uliti vode do visine 2/3 kalupa otprilike i staviti peći u prethodno zagrijanu pećnicu na 170 stupnjeva punih 45 minuta.
Tortu zatim izvaditi, nakon 5-10 minuta lagano nožem rubove odvojiti od kalupa i pustiti da se hladi.
Premaz
Sve sastojke pomiješajte, premaz bi trebao ispasti gušći, zato paziti sa slatkim vrhnjem, a možete dodati i malo tekućeg jogurta ako nema slatkog vrhnja. Premazati površinu torte i staviti u hladnjak. Pustiti tortu bar 3-4 sata da se dobro rashladi, a najbolja je kad preko noći odstoji.
NAPOMENA
SIRNI NAMAZ – dakako da možete koristiti i svježi sir, al to je onda sasvim druga priča, i tekstura i okus, meni neusporedivo, iako mi je i ta verzija fina…. Što se namaza tiče, pretpostavljam da je najidealnija Philadelphia ili ABC namaz, jer to je ‘sirni namaz cheesecake-ova’.
JAJA – imala sam domaća jaja, dakle sitnija jaja
MILERAM – koristila sam onaj s 30% m.m.
KEKSI – pobjedu s velikom prednošću odnose Digestive keksi – defintivno im nema ravnih u podlogama bar po meni ali ako nista mozete koristiti mljeceni Petit keks
DUŽINA PEČENJA – moja pećnica je pomalo ‘ćudljiva’ i obično sve peče kraće nego je navedeno, tako da ovih 45min uzmite s rezervom, možda će i više trebati – kad je gotov, cheesecake treba lagano porumeniti po vrhu i na dodir biti lagano pudingast, a opet nekako čvrst.
Sve ove detalje navodim jer su stvarno bitni za teksturu. Ovim sastojcima i postupkom sam dobila savršeno pjenastu, pahuljastu teksturu koja se topi u ustima, a ne onu težu, mazastu teksturu cheesecake-a. Također, ovim postupkom pečenja ‘na pari’, rubovi će ostati bijeli, a površina će tek lagano porumeniti pred kraj pečenja – tako će se dobiti savršeno pjenasta tekstura bez zagorijevanja zbog podužeg pečenja. Puno je recepata za cheesecake, i iako možda svi djeluju isto, ja sam svaki put dobila drugačiji cheesecake, pa cijelo vrijeme probavam neke kombinacije da bih dobila teksturu koja mi se sviđa
